Od svih predstava o kojima sam do sada pisao, Režim ljubavi (Atelje 212) definitivno čini da se osećam kao Diletant kako nijedna druga nije učinila ranije. Razloga za to ima mnogo, pa da počnemo. Prvu i veliku pohvalu svakako upućujem scenografiji Siniše Ilića, koji je celokupnu predstavu postavio na vrhu maljavog pupka glavnog „junaka”. Taj…
