piše: Maša Antonijević Odlazak u pozorište poseban je oblik samoispitivanja – pod uslovom da čovek dozvoli sebi da promisli o pogledanom, naravno. To je ujedno i osnovni razlog zašto volim da pišem o njemu; htela ne htela, moram da složim svoje utiske i pretočim ih u nekakvu smislenu analizu. U toku tog procesa, često se…
O Prometejima i Meduzama – Del Torova adaptacija Frankenštajna
piše: Maša Antonijević Najnovije ostvarenje Giljerma del Tora adaptacija je čuvenog dela Meri Šeli koje je uobličilo i najavilo popularnost naučne fantastike. Izmeštanje stvarnosti i misaoni eksperiment kao norme ovog žanra izvrsno su sredstvo društvene kritike. Stoga, povezanost dvaju Frankenštajna, onog napisanog 1818. i ovog izrežiranog više od dve stotine godina kasnije, valja tražiti kako…
Od individualnih rana do kolektivne traume – Osvrt na predstavu Danas nema vozova
piše: Maša Antonijević Devised teatar ili našim jezikom rečeno, razvojni teatar, klasičan pozorišni postupak okreće naglavačke. Glumci, često amateri, raznoraznim razigranim postupcima i sredstvima improvizacije naposletku dolaze do opipljive strukture, replika i scenosleda. Umesto teksta kao okosnice, polazna tačka stvaralačkog procesa u ovom pozorišnom metodu jeste čovek, stvaralac, ravnopravni član grupe koja teži da kreira…
U sutonu jedne proljetne noći – utisci sa 72. Pula film festivala
piše: Maša Antonijević Već sedamdeset dve godine mesec jul vesnik je filmskog ugođaja pod zvezdama. Mesto: Pula, lokacije: razne, filmovi: mnogobrojni. U duhu aktuelnog slogana koji glasi „Jedno svjetlo, tisuću uspomena“, redakcija KUŠ!-a smestila se u publiku ovog renomiranog festivala i deo atmosfere ponela sa sobom, da ga upiše u svoj spomenar. Šetali smo od…
Voda nema neprijatelje – Animirani film Tok Gintsa Zibalodisa
piše: Maša Antonijevič Ambijentalni film Tok (Flow) koji je ovogodišnji dobitnik Oskara za najbolji dugometražni animirani film, ujedno je i prvi koji je Letoniji doneo ovu prestižnu nagradu. Reditelj Gints Zibalodis za animaciju koristio je besplatni 3D softver po imenu Blender, dokazujući da kvalitet nije nužna posledica novca, već pokazatelj istinske posvećenosti veštini pripovedanja. Vizuelne…
Antičke heroine – simboli pobune za vjek i vjekova
piše: Maša Antonijević Mada nastale pre više od 2000 godina, antičke drame jednako su popularne za igranje koliko i bilo koji moderni komad. To što su preživele prohujale vekove, svakako svedoči o njihovoj vrednosti, ali činjenica da se iznova useljavaju na repertoare raznih pozorišta širom sveta ne može biti puki ishod potrebe čovečanstva da oda…
Teskoba i apsurd tajanstvene Supstance
piše: Maša Antonijević U moru filmova u kojima se žensko telo seksualizije, ima li boljeg odgovora na ovaj fenomen od uzbudljivog telesnog horora sa Demi Mur i Margaret Kvoli u glavnim ulogama? One su u Supstanci predstava dva različita trenutka u vremenu, protivno prirodi okrenuta jedan drugome, nalik ogledalu koje umesto odraza onoga koji se…
Pozorišni vremeplov: dreg u teatru
piše: Maša Antonijević Dreg se često pogrešno smatra produktom današnjice. Ljudi neretko ne uspevaju da vide dalje od sopstvenih predrasuda, ostajući zatvoreni za čitav spektar mogućnosti kreativnog izraza koji ova umetnost otvara. Već na prvi ozbiljniji osvrt na istoriju drega, postaje nam jasno da je reč o drevnoj disciplini koja seže sve do antike i…
Pedro je verovao u zeleno svetlo, čarobnu budućnost koja nam iz godine u godinu izmiče
piše: Maša Antonijević KUŠ! je ove godine svratio na Berlinale i prisustvovao premijeri filma Kuhinja (La cocina), meksičkog scenariste i reditelja Alonsa Ruispalasiose. Reč je o mutlikulturalnoj produkciji koja pleni, kako simetričnim crno-belim kadrovima, tako i uverljivom glumom, pre svega Raula Brionesa Karmone koji tumači glavnog junaka po imenu Pedro; jednako vešta je i Runi…
Disko, disko, u našem gradu
piše: Maša Antonijević Repertoar Jugoslovenskog dramskog pozorišta od pre mesec dana bogatiji je za još jednu predstavu. I to kakvu; Disko svinje u režiji Sima Đukića izvanredno je pozorišno iskustvo. Najpre, odabir glumačkog para nije mogao biti bolji – teško je zamisliti bilo koga drugog u ulozi Svinje i Prcoljka do Veljka Stevanovića i Sare…