Pica margerita – jednostavna kraljica italijanske kuhinje

piše: Aleksandra Vujić Paradajz, mocarela i bosiljak. Svega tri glavna sastojka i jedno od najpoznatijih jela na svetu je spremno. Reč je, naravno, o margeriti. Ova pica je skromni klasik, uvek aktuelan, a znate li priču o njenom nastanku? Iza jednostavnog recepta krije se priča stara više od jednog veka. Naime, davne 1889. godine kraljica…

Od individualnih rana do kolektivne traume – Osvrt na predstavu Danas nema vozova

piše: Maša Antonijević Devised teatar ili našim jezikom rečeno, razvojni teatar, klasičan pozorišni postupak okreće naglavačke. Glumci, često amateri, raznoraznim razigranim postupcima i sredstvima improvizacije naposletku dolaze do opipljive strukture, replika i scenosleda. Umesto teksta kao okosnice, polazna tačka stvaralačkog procesa u ovom pozorišnom metodu jeste čovek, stvaralac, ravnopravni član grupe koja teži da kreira…

Vajkershajm-efekat

piše: Nikola Nejčev Dragi čitaoci, kao što ste možda primetili, u poslednjih nekoliko tekstova često vas vodim na muzička putovanja kroz različite gradove – svojevrsne razglednice iz ugla muzike. Tako će biti i ovog puta… U pitomoj dolini reke Tauber, u regiji državi Baden-Virtemberg, nalazi se gradić Vajkershajm (Weikersheim). Poznat po raskošnom baroknom dvorcu koji…

Ovladati strastima: stoički priručnik

piše: Dorijan Dobrić Ukoliko se filozofija ne bavi delatnom stranom života, koja je uopšte onda njena svrha? Biti upoznat sa kosmologijama, različitim idejama kako je nastao univerzum, znati logiku i prirodne zakone, ispitivati univerzalije i njihov realitet – teoretska su važna saznanja, ali ništa od toga ne utiče direktno na život pojedinca. Stoga stoici smatraju…

Mikroplastika na makroplanu – Prikaz stripa Povratak divljine

piše: Ivan VeljkovićIzvor slika: Darkwood Crtež: Jana Adamović U prošlom broju… „Nekad se tuguje za onime što ostavljamo u amanet budućim generacijama, uprkos trudu ka postizanju suprotnog.“ Demond Dejvis, pre(z)imenovan u Demond King, drži prezentaciju o novom kompleksu zgrada i šta će on sve sadržati. Međutim, Silota Mala Čovecija Bebica (da, to joj je ime),…

Arheološki muzej u Heraklionu

piše i fotografiše: MoonQueen Leto ispraćamo posetom najjužnijem grčkom ostrvu, prostoru na kojem je u pradavna vremena Zevs prerušen u belog bika na leđima preneo prelepu smrtnicu Evropu i sa njom žačeo prvu civilizaciju našeg kontinenta. Dakle, putujemo na Krit, kolevku minojske kulture, i Arheološki muzej u Heraklionu u kojem se čuva ono najlepše i…

Vraćam ti se, majko

piše: Pavle R. Srdić Krajem jula ove godine, šou-biznis je ostao bez jedne od svojih prepoznatljivih zvezda, britanskog rok i hevi-metal muzičara, Ozija Ozborna. To je čovek koji je svetu ostao poznat kao prvi – za mnoge i jedini pravi – frontmen i vokal birmingemskih hevi-metal patrijaraha, grupe Black Sabbath, i čiji je javni i…

Ples Boginje – nežnost, magija, mistika i ženstvenost – „Ne želim da moj nakit bude samo modni dodatak, već mali podsetnik na moć koju nosimo u sebi. Verujem da u svakoj od nas leži boginja – samo treba da joj dozvolimo da zapleše”, Anja Pejački

piše: Đurđa Đukić U moru rukotvorina i umetnina, među lomljivim stegama sadašnjosti i mašte, pronašli smo jedan biser. Večita izloženost blještavim sadržajima na društvenim mrežama zatupljuje naša čula; trepćuće reklame vrebaju na svakom ćošku, grabeći našu pažnju u prodaji magle. Međutim, s vremena na vreme, desi se da surfovanjem internetom zapravo nabasamo na nešto stvarno…

Dante i Beatriče, Henri Holidej

piše: Iva Vukotić Literatura, posebno ona klasična koja služi kao obavezna lektira, vjekovima je važila za neiscrpan izvor inspiracije umjetnicima. Ako tome dodamo činjenicu da motivi ljubavi, čežnje, strasti i iščekivanja nikada ne prolaze nezapaženo, možemo hrabro tvrditi da mješavinom ove dvije kategorije dobijamo neka od najprepoznatljivijih umjetničkih djela. Slika Dante i Beatriče Henrija Holideja…

Moderna porodica, Helga Flatland

piše: Nevena Stajković Helga Flatland jedna je od najuticajnijih spisateljica svoje generacije u Norveškoj, a njeno ime već nekoliko godina poznato je srpskoj čitalačkoj publici utoliko što je Geopoetika 2021. godine objavila njen roman prvenac Ostani ako možeš. Idi ako moraš, za koji je autorka osvojila brojne nagrade. Ove godine obradovali su nas još jednim…

Grešnici (Sinners)

piše: Jasna Žarković Sviraj to zauvek, Semi! Misisipi tridesetih godina prošlog veka. Segregacija, KKK, ropski uslovi rada za crnu rasu… Jednakost se čini nedostižnom, sloboda sanja i o njoj peva. Bluz. Scenario i režiju za film Grešnici iz 2025. godine potpisuje Rajan Kugler (Ryan Coogler), posegnuvši za zorom na poljima pamuka da bi nas uveo…

Njegoš – na napetoj granici između izraza i ideje

piše: Teodora Rebić Postoje autori koje čitamo zbog jezika, zbog lepote izraza, oblika i ritma; i postoje oni koji nas primarno zaokupljaju mišlju – konceptom, pogledom na svet, metafizičkom tezom. Retki su oni koji ove dve sfere spajaju na način koji ih ne nivelira, već međusobno pojačava. Njegoš je upravo među tim retkima – figura…

Horor Marijane Enrikes: svjedočanstvo sa međe – Prikaz zbirke priča Sve što smo izgubili u vatri

piše: Jadranka Ćuzulan Marijana Enrikes u naoko 12 nepovezanih priča opisuje postdiktatorsku Argentinu i posljedice koje je takvo društveno uređenje ostavilo na Argentince u godinama nakon njega. Premda se period od 1974. do 1983. izvan granica Argentine naziva Prljavi rat, Enrikez naglašava da ga unutar Argentine nazivaju Procesom i smatraju diktaturom, a ne ratom. Postavlja…

„Na tren, kao svetlost, ukaza [se] sveti Georgije na belom konju…” – O predstavi Sveti Georgije ubiva aždahu u JDP-u

piše: Marija Kovačević Kuzmanović Beogradska publika je do letnje pauze imala priliku da u Jugoslovenskom dramskom pozorištu doživi predstavu Sveti Georgije ubiva aždahu u režiji Milana Neškovića, sa Nikolom Rakočevićem, Jovanom Belović i Milanom Marićem u glavnim ulogama. Nezaboravna drama Dušana Kovačevića već se od davnina realizovala kako kroz pozorišne predstave, tako i na filmskom…

„Pojedite ovu pjesmu”: Erika Džong i jezik plodova

piše: Ermina Ribić Stih iz naslova pripada poemi ’Učiteljica’. Binarne opozicije žena/priroda i muškarac/kultura, inače uspostavljene prvo u jeziku a potom prenesene u samu društvenu dinamiku, oslikavale su (i dalje oslikavaju) ustaljene rodne uloge. Tako veza žena i biljaka datira još sa kraja 18. i početka 19. stoljeća, kada su neke od pionirskih knjiga o…